Hasan je poceo osjecati sve cesce i jace bolove u predjelu grudi, pa je otisao je na preglede kod doktora koji mu je, nakon ispitivanja, rekao da ima zacepljenje vena oko srca, te mu je preporucio da ode u jednu kliniku u Engleskoj radi ljecenja i eventualne operacije. Medjutim Hasan nije ni zelio da cuje da napusta Egipat i da se rastavlja od svoje porodice. Ali njegova kcerka, miljenica, je insistirala i cijelo vrijeme ga nagovarala da ode u London na daljne pretrage govoreci mu: "Babuska moj, ako umres, kako cu ja zivjeti bez tebe?". Ove rijeci su ga...

Ovaj tekst je napisao daija AbdulMelik Basic, u znak sjecanja na brata Muhameda koji je smrtno nastradao na gradjevini u Svedskoj, tri dana prije nastupa ovog ramazana:

Svaka dusa ce smrt okusiti, innallilahi we innailejhi radziuun. Draga braco i sestre, iako se smrti treba nadati svakoga casa, iznenadila nas je smrt naseg dragog brata: Muhammeda Mrakovica, sa nadimkom Dirar Durakovic. Molim Allaha da mu se smiluje i sve mu oprosti. I od vas trazim najiskrenije dove i istigfar za brata.

Nisam klanjao ranije, mada su me svi savjetovali...moj otac, moja sestra... ali ja se nisam obzirao na to. Jednog dana zazvoni mi telefon, nazvao me brat mog najboljeg prijatelja koji mi placnim glasom rece "Ahmede, Allah ti olaksao, nasli smo Halida mrtvog u njegovom krevetu".... Vrisnuo sam: "Halida... pa juce sam bio s njim???" "Klanjacemo mu dzenazu u velikoj dzamiji..." spustio sam slusalicu ne mogavsi vise slusati ove zaprepascujuce stvari. Gusio sam se u placu i pitajuci se kako je mogao umrijeti ovako iznenadno i ovako mlad. Pa juce sam bio s njim, a danas mu spremaju dzenazu...

Allahu sam stalno zahvaljivala što mi je podario muža, koji je obrisao tugu moje samoće i što mi je podario da osjetim usitnu šta je dunjalučka ljubav prema bračnom drugu. To su bili zadnji mjeseci moje trudnoče....pomogao mi je u svakom poslu...a kada bi nešto od mene zatraži, pitaj bi da li sam umorna ili slaba... stalno je zvao sa posla...često stavljao glavu na moj stomak i slušao.... Allaha je molio da mu podari zdravo dijete. Često bi reci:“ Ako nas Allah počasti dijetetom, zvat ćemo ga Bilal“, subhanAllah, kako je volio Poslanikovog, savs, mujezina, Bilala b. Rebaha, r.a.

Nakon završenog seminara o izučavanju Sire (životopis Resula, sallallahu, alejhi, we sellem,) u Medini, iako je bilo kasno, odlučio sam da se vratim u Mekku. Na pola puta, vidio sam po strani prevrnut automobil iz kojeg je izbijao dim! Odmah sam se zaustavio i dotrčao do prevrnutog automobila kako bi pomogao unesrečenim. Što sam se više približavao autu, srce mi je jače kucalo i obuzimao me nekakv čudan strah. Uspio sam proviriti u unutrašnjost automobila...prizor koji sam vidio učinio je moje oči punim suza...

Selma je bila odlicna ucenica cetvrtog razreda. Ne samo to, ona je bila najbolja ucenica u svom razredu. Nikada je ucitelj nije mogao zateci ne spremnu osim kada bi kunjala na casu pa ne bi dobro cula pitanje. Tako je bilo i ovog dana.“Selma, zar opet?“, trgnuo je glas ucitelja. “Koji je danas razlog tvog odsustva s casa?“ upitao je. Gotovo mehanicki Selma se digla na noge.“Izvinite ucitelju, ali babo danas ima vazan sastanak, a ja jos ne znam popeglati odijelo tako da sam ga peglala do ponoci i na kraju je dosla komsinica i popravila...“ Prekidose je osmijesi djece u razredu.

Prije određenog vremena sam čuo od jedne misionarke/propovjednice, u čiji govor ne sumnjam, priču koja me rasplače uvijek kad je se sjetim. U priči se govori o čovjeku kojemu je u snu glasnik tražio da nazove određeni broj telefona i zatraži od neke osobe da je odvede u Meku, da obavi umru (umra je hodočašće u Meku u svako doba osim u doba redovnog hadža). Čovjek je, naravno, prvoga dana smatrao da su to zbrkani snovi. No, kada se san ponovio i...

Juni je. Škola se bliži kraju. Selma je već završavala drugi razred medicinske škole. Oduvijek je bila odlična, pa se nada da će i ove godine isto tako biti. Dok je koračala ulicom u tijesnoj mini suknji, mladići su se okretali za njom dobacujući joj neke uličarske trivijalne fraze. Kad, odjednom, začu jedan poziv koji nije ličio na ostale. Navikla je da joj dobacuju nazivajući je "mačkom", "ribom" i ko zna kojim sve izrazima. Međutim, taj izraz je čula po prvi put. Jedan mladić, koji je stajao čekajući autobus, priđe joj te reče: "Sestro, da li možemo porazgovarati malo."

Imao sam jednog prijatelja koji je bio dobar čovjek. Često je učio šerijatsku rukju nekim bolesnicima. Ispričao mi je slučaj jednog bolesnika: "Jednog dana zazvonio je telefon, zvao je sin jednog od velikih trgovaca, koji mi je rekao: 'Šejh, moj otac je bolestan. Želimo da nas posjetiš i da mu proučiš rukju.' Otišao sam kod njih i ugledao...

'
Dirljiva priča je započela kada je Abdullah Banimah , koji je potpuno paralizovan, se pojavio na programu satelitske televizije, gdje je govorio o islamu u nekoliko zemalja svijeta. Kada je njegova buduća supruga...